Uzgoj_aronije

Aronija

Aronija je višegodišnja listopadna voćna vrsta podrijetlom iz Sjeverne Amerike, a pripada porodici ruža (Rosaceae). Na europskom se kontinentu najviše uzgaja u Rusiji, Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj. Prema podatcima 

Morfološke osobine aronije

Aronija raste u obliku grma koji može dosegnuti visinu od 1,5 do 2,5 m. Listovi su joj tamnozelene boje i ovalnog oblika te odebljali. U jesen postaju crveni te se u tome očituje dekorativnost biljke. Cvjetovi aronije su bijele do svijetlo rozne boje i nalaze se skupljeni u cvatu. Biljka počinje cvjetati u svibnju, a plodovi počinju sazrijevati od kolovoza. Plodovi su tamnoplave bobice, okruglastog ili spljoštenog oblika. 

Agroekološki uvjeti uzgoja aronije

Temperatura

Uzgoj je aronije moguć i u područjima u kojima vlada oštra kontinentalna klima, u čemu se očituje njezina velika prilagodljivost. U fazi zimskog mirovanja može podnijeti temperature do -30 °C. Ukoliko krajem jeseni i početkom zime dođe do iznimno niskih temperatura nižih od -23 °C mogu se očekivati oštećenja na biljci. voli masu sunca.

Voda

Idealna količina oborina za uzgoj aronije od 500 - 700 mm godišnje. Nedostatak vlage utjecat će na kvalitetu plodova koji postaju manji i kiselijeg okusa. 

Tlo

Moš sadit di god oćeš, siromašna tla nisu prepreka. Uzgoj je moguć i na kamenitim područjima s malom količinom tla kao što su područja krša. Ipak, najbolji se rezultati postižu ukoliko se aronija uzgaja na plodnom tlu, blago kiselom (pH 5.5 - 6.0). Pretjerano zbijena i suha tla najbolje je izbjegavati.

Tehnologija uzgoja aronije

Aronija je višegodišnja kultura koja, ako se uzgaja kako bog zapovijeda živit će 30 godina. Lako se razmnožava nagrtanjem i izdancima (položenicama).

Priprema tla

Prije sadnje potrebno je obaviti meliorativnu gnojidbu pri čemu se koristi stajski gnoj i mineralna gnojiva s povećanim udjelom kalija i fosfora.

Ishrana

Najbolji se rezultati u uzgoju postižu ukoliko tlo sadrži 80 - 100 kg dušika, 30 - 60 kg fosfora i 100 - 120 kg kalija.

Sadnja aronije

Aroniju je najbolje saditi u jesen, a preporuka je pri tome koristiti dvogodišnje sadnice. Sadnice bi trebale imati dobro razvijen korijenov sustav te 3 do 5 izdanaka. U komercijalnom uzgoju prevladava uzgojni oblik grma, iako se aronija može uzgajati i u obliku stabla.

Međuredni razmak prilikom sadnje trebao bi iznositi 3,0 do 4,0 m te od 1,5 do 2,0 m u redu. Sadnja se obavlja u jame dubine 20 cm i promjera 30 cm.

Berba i prinos aronije

berbu je moguće očekivati u trećoj godini, kada je prinos 0,3 do 0,5 kg plodova po biljci. Od pete do sedme godine prinos je 8-10 kg ploda po biljci, a od devete do desete godine i dalje može se očekivati 15 kg po biljci. Dozrijevanje plodova aronije odvija se u kolovozu, a berba se može i produžiti budući da se zreli plodovi neće pokvariti i otpasti ukoliko ostanu na biljci.

Uporaba aronije

Aronija pripada kulturama s visokim sadržajem biljnih fenola, zbog čega je izuzetno ljekovita. Osobito se koristi kod tegoba povezanih s visokim krvnim tlakom i utječe na elastičnost krvnih žila. Često se prerađuje u sokove, sirupe, džemove i likere.

Uzgoj_orasa

Orah

Sinonim: Oras; Engleski naziv: Nut; Latinski naziv: Juglans regia L.;

Orah (oras) se može saditi u jesen ili u proljeće, no za većinu naših agroklimatskih područja preporuča se jesenska sadnja jer se tako bolje primaju sadnice te je bolji rast u prvoj godini od sadnje.

Ubraja se među iznimno pri­lagodljive voćke jer jednako dobro uspijeva kako u primorskom, tako i u konti­nentalnim dijelovim naše zemlje.

Uzgaja se uglavnom kao visokostablašica s duljinom debla iznad 2,5 metra, ponajviše zbog vrijednosti drveta; no također se uzgaja i radi ploda.

Orasi koji se sade kao sadnice daju bolju kvalitetu kako ploda, tako i drveta. Orah uzgajan iz sjemena (generativnim putem) donosi puni rod između 10. i 15. godine nakon sjetve/sadnje.

Agroekološki uvjeti

Vezani članci - Orah

---

• Orah - sadnja, formiranje i održavanje nasada
• Pekan orah
• Jesenska zaštita breskve, lijeske i oraha

Za uzgoj plemenitih sorti oraha najštetnije su niske temperature zraka u početku vege­tacije. Osjetljiv je na visoke ljetne i niske zimske temperature. Često nastrada od proljetnih mrazeva, ali se kasnije obnovi.

U toplijim krajevima orah redovitije i bolje rađa. Njegov korijen u vrijeme zimskog mirovanja i mrazeva gotovo nikada nema oštećenja od mraza, a deblje žile izdrže i do -10 °C. Mladi plodovi oraha mogu izdržati temperature samo do -1 °C, u prvoj fazi rasta do -2 °C, a otvoreni muški cvjetovi do oko -3 °C.

Računa se da je za uspješan uzgoj oraha dovoljno oko 750 mm godišnjih oborina, ali dobro raspoređenih. Takav povoljan raspored oborina kod nas je rijetkost. Za sušnije podneblje u vegetaciji, kao što je naše primorje, bilo bi potreb­no ljetno natapanje oraha, i to s 40 - 50 mm vode mjesečno.

Orah je heliofitna biljka, što znači da mu je potrebno mnogo svjetlosti za rast i razvoj, u protivnom, rasti će samo u visinu, a plodnost će mu biti smanjena.

Izbor položaja za podizanje nasada

Za podizanje nasada oraha potrebna su duboka plodna zemljišta na blagim padinama ili ravnim terenima. Izuzetno su pogodna aluvijalna zemljišta bogata humusom (zemljišta nastala nanosima rijeka).

Orah možemo saditi na kamenitom i glinovitom tlu, kao drvored, ogradu te čiste orahove nasade po sistemu istostraničnog trokuta zbog boljeg osvjetljenja.

Prikladni položaji za nasad oraha obično su položaji na kojima se uspješno uzgaja vinova loza, odnosno, blagi nagibi s kajsijama kao međukulturom. Kod nas se orah gaji do 1000 metara nadmorske visine (N/V).

Priprema tla za sadnju

Orahu odgovaraju duboka i plodna tla, premda se može uzgajati i na tlima slabije kvalitete. Podnosi i kisela i slabo alkalna tla. Za plantažni i intenzivan uzgoj oraha potrebno je odabrati duboka i pro­pusna tla, s reakcijom tla pH 6,5 - 7,5 te s oko 10 mg fiziološki pristupačnog P2O5 i oko 20 mg pristupačnog K2O.

Priprema tla za sadnju oraha ne razlikuje se od pripreme tla za ja­buku. Treba samo voditi računa o specifičnosti oraha u pogledu reakcije tla i sadržaja hraniva u tlu te, s time u vezi, o agro-meliorativnim i hidro-meliorativnim zahvatima.

Nakon sadnje bilo bi dobro (osobito na tlima slabije kakvoće) oko svake sadnice oraha dodati 20 - 30 kg stajskoga gnojiva, vodeći računa o tome da se ono ne stavlja izravno na korijen, niti blizu korijenova vrata.

Prije sadnje oraha, sa zemlje je potrebno ukloniti suvišne drvenaste biljke zajedno s njihovim korijenjem jer se time umanjuje opasnost od truleži korijena u novom nasadu. Teren je potrebno poravnati kako bi se spriječilo zadržavanje vode ili postaviti odvodnu drenažu zato što orah ne podnosi stajaću vodu. Nakon krčenja i ravnanja po površini se rašire organska i mineralna gnojiva te se zemljište rigola na dubinu od oko 80 cm.

Izbor sadnog materijala

Za uzgoj oraha u intenzivnim plantažama preporučamo sadnju isključivo kvalitetnih sadnica cijepljenih plemenitih sorti oraha. Kvalitetniji su orasi koji se sade kao sadnice jer daju bolju kvalitetu i ploda i drva.

Najbolje je saditi sadnicu koja nema krošnje. Mladica oraha ima vrlo veliku srž, pa je potrebno, kad je prikratimo pri sadnji, sredinu rane premazati ilovačom.

Kod podizanja nasada oraha radi proizvodnje plodova, sadnice oraha moraju imati razgranat korijenov sustav, a to se postiže odsjecanjem vrha sjemena koje je proklijalo prije sadnje (skraćivanjem glavne žile kod podloga pred kalemljenje).

Proizvodnja sadnog materijala kod oraha se vrši generativnim putem (sjemenom) i vegetativnim putem (kalemljenjem radi dobivanja sortnih sadnica) te u rijetkim slučajevima izdancima i kulturom tkiva.

Izbor podloga

Zbog složenosti i poteškoća u tehnici cijepljenja oraha, na tržištu je stalna nestašica cijepljenih oraha. U nas se orah razmnožavao najčešće iz sjemena. U suvremenoj proizvodnji sadnice se proizvode cijepljenjem na podlogu proizvedenu iz sje­mena.

Orah je, za razliku od drugih voćnih vrsta koje se same ukorjenju­ju (npr. lijeska) ili imaju na raspolaganju bezbroj tipova vegetativnih i generativnih podloga (npr. jabuka), ograničen na samo jed­nu podlogu uzgojenu iz sjemena.

U praksi je, dakle, najviše prihvaćena podloga proizvedena od plo­da domaćeg oraha (Juglans regia) i to zato što je na toj podlozi bolji prijem cijepova i bolja rodnost nego npr. na podlogama Juglans nigra, Juglans mandshurica, Juglans hindsii te Juglans sieboldiana.

Izbor sorata

Kod izbora sorte bitno je voditi računa o vremenu cvatnje, rodnosti, kvaliteti plodova te osjetljivosti na biljne bolesti i štetočine. Da bi se podigao zdrav voćnjak osnovni preduvijet je da se zasadi bezvirusni sadni materijal (sadnica) koji se može naći kod stručnih i iskusnih rasadničara.

Izbor uzgojnog oblika

Za plantažni uzgoj oraha preporuča se uzgojni oblik »vaza«. Visina debla iznosi oko 140 cm (od tla do najniže primarne grane). Pri toj visini debla možemo računati i na mehaniziranu berbu ora­ha tresačima, a tako visoko deblo povoljno utječe na početak rodnosti, gustoću sadnje, uravnoteženje vegetativnog i generativnog rasta.

Bez obzira na to jesmo li sadnice posadili u jesen ili proljeće, prik­raćujemo ih samo u proljeće na oko 180 cm visine.

Sadnicu prikraćujemo 0,5 cm iznad pupa i tu ranu obvezatno treba premazati voćarskim voskom, jer rane oraha teško zacjeljuju.

Ispod mjesta prikraćivanja potjerat će vršni pup i postrani pupovi. Odabiru se tri pupa koji će tvoriti tri osnovne (primarne) grane budućeg uzgojnog oblika »vaza«. Te grane moraju biti raspoređene uzvojito i udaljene jedna od druge najmanje 20 cm.

Vrijeme i tehnika sadnje

Preporuča se jesenska sadnja. Plan sadnje obavlja se ovisno o namjeni oraha i vrstama sadnica. Može se saditi na razmake 10 x 10 m, 10 x 9 m, ali i 5 x 5 m, što je slučaj u intenzivnim nasadima sa slabo bujnim sortama, tako da broj sadnica po hektaru može varirati od 90 do 400. Ako sadimo orah s međukulturom, odabrat ćemo naravno onaj veći razmak.

Pojedina stabla oraha sadimo tako da svojom sjenom ne štete drugim biljkama, posebice stoga što cijepljen orah ne raste toliko u visinu kao necijepljen orah. Cijepljeni orasi dosižu punu rodnost poslije 15 godina, kada krošnje popune cijeli prostor. Do tada se redni i mogući međuredni prostor može popuniti nekom drugom voćnom vrstom koja će roditi u najkraćem vremenu. Stari se vinogradi također mogu zasaditi orasima te ih se postupno, po potrebi iskrči (izvadi staro trsje).

U nasad je potrebno posaditi nekoliko sorti radi stranooplodnje i boljeg podudaranja cvatnje ženskih i muških cvatova.

Održavanje nasada

Postignutu plodnost tla dobivenu pripremom tla prije sadnje te agrotehničkim i hidrotehničkim zahvatima treba održavati (ako ne i poboljšati) tijekom čitavog iskorištavanja nasada oraha. Samo tako ćemo moći održati visoke i redovite urode.

Stoga se to nepovratno iznošenje biljnih hraniva iz tla, za izgradnju vegetativnih organa i plodova, mora isto tako svake godine vraćati tlu gnojidbom, prije svega mineralnim gnojivima. Računa se da voćnjak koji rodi 4 t/ha suhih plodova godišnje iznosi nepovratno iz tla oko 150 kg čistoga dušika, 60 kg P2O5 i 140 kg K2O.

U prvoj godini moramo planirati barem jedno ručno zalijevanje bude li sušno razdoblje i kritičan nedostatak vlage u tlu.

U drugoj godini, kao i u prethodnoj, posebnu pozornost treba obratiti čuvanju vlage u tlu. Prije početka vegetacije obaviti prvu prihranu dušikom koji se dodaje u obliku KAN-a po 1 kg za svaku sadnicu.

U trećoj godini biti će potrebno obaviti još 2 - 3 ručna okopavanja i isto toliko puta strojnu međurednu obradu, tako da cijelu površinu održavamo nezakorovljenu i što je moguće više čuvamo vlagu u tlu.

Orah gradi veoma veliko stablo i krošnju koja daje veliki hlad, tako da pod orahom i trava slabo uspijeva.

Gnojidba

Različiti organi oraha troše različite količine hranjivih tvari; lišće troši kalij i magnezij, a plodovi fosfor i dušik. Gnojidba pomaže u otpornosti na mraz, bolestima i štetnicima te u ostvarenju bolje kvalitete ploda i dugovječnosti stabla.

U mladim nasadima oraha najveće su potrebe za dušikom koji se dodaje prije početka vegetacije i krajem svibnja i početkom lipnja. Količina čistog dušika potrebna za gnojidbu jednog stabla u prvoj godini iznosi 100 g, a svake sljedeće, količina se povećava dva puta. Dušik je potreban za zametanje plodova do kraja vegetacije.

Potrebno je voditi računa o količini primjene mineralnih gnojiva jer dodana u prevelikim količinama narušavaju strukturu tla te djeluju štetno na orah. Uz organsko gnojivo preporučljivo je dodati i mineralno gnojivo jer organsko ne sadrži dovoljno mineralnih tvari.

Nakon sadnje bilo bi dobro (osobito na tlima slabije kakvoće) oko svake sadnice oraha dodati 20 - 30 kg stajskoga gnojiva uz NPK gnojivo u omjeru 7-20-30 ili 8-26-26, vodeći pri tome računa da se gnojivo ne stavlja izravno na korijen niti blizu korijenova vrata.

Za ekološko područje Hrvatske (primorsko i kontinentalno) predlažu se sljedeće plemenite sorte cijepljenih oraha: Drjanovski, Sorrento, Sejnovo, Esterhazai II, Mavette, Geisenheim 139, Šam­pion, Hartlev, Geisenheim 286, Jupiter, Franquette, Elit, Parisienne i Novosadski kasni.

Navodnjavanje

Navodnjavanje oraha preporučuje se kao mjera koja pomaže u kvalitetnijem rastu i prinosu oraha. Vodom se prenose otopljene mineralne i organske tvari iz tla i lista u druge organe. S druge strane, navodnjavanjem se kvari struktura tla i zbog toga je potrebno tlo koje se navodnjava gnojiti organskim gnojivom jer se hranjive tvari ispiru u dublje slojeve tla. Za orah najpogodnije je površinsko navodnjavanje po sistemu brazde.

Uzgoj_ljesnjaka

Lijeska

Sinonim: Lješnjak, lješnik; Engleski naziv: Hazel; Latinski naziv: Corylus avellana L.;

Lijeska je sredozemna kultura i izrazito heliofitna biljka. Vrlo je neobična voćka jer za razliku od drugih vrsta koje cvatu u proljeće, ona cvate zimi i to od prosinca do ožujka. Korijen joj raste i razvija se vrlo plitko, u sloju od oko 30 cm. Rese su muški cvjetovi, a ženski su jedva vidljivi i imaju zrazito crvene tučkove. Divlje vrste lijeske sasvim dobro rastu u konti­nentalnom dijelu zemlje, uglavnom na proplancima i rubovima šuma, na lošim i siromašnim tlima. Životni vijek lijeske je od 70 do 100 godina, a plod donosi od 50 do 70 godina. Počinje rađati u trećoj ili četvrtoj godini, a u puni rod dolazi sa sedam ili osam godina. U punom rodu jedno stablo daje od 8 do 12 kg, a od ploda oko 50% otpada na ljusku. Ovisno o ozgojnom obliku, gustoći sadnje, vremenu starosti i drugih agrotehničkih čimbenika, prinosi se kreću od 2,2 do 3,6 t/ha.

Agroekološki uvjeti za uzgoj

Vezani članci - Lijeska

---

• Lijeska je i dalje hit
• Važniji štetnici i bolesti lijeske
• Jesenska zaštita breskve, lijeske i oraha

Temperatura

Niske temperature zraka izazivaju smrzavanje jednogodišnjih izboja na -30 °C, vegetativnih pupo­va na -25 °C, neotvorenih muških i ženskih cvatova na -18 do -16 °C, otvorenih muških i ženskih cvatova na -7 do -10 °C i pu­pova lišća u početku vegetacije na -3 do -5 °C.

Voda

Lijeska zahtijeva dovoljno vlage u tlu cijele godine. Zadovoljava­juće su količine oborina u čitavoj godini 800 - 1 200 mm, od toga u ve­getaciji (travanj i rujan) barem 350 - 400 mm, odnosno za razdoblje travanj - srpanj ukupno 280 mm.

Tlo

Lije­ska podnosi nešto lošija tla i na njima donosi nekakav urod (na kojima, inače, neke druge voćne vrste ne bi rodile), ali sorte li­jeske koje imaju visoki genetski potencijal rodnosti mogu ro­diti samo na dobrom tlu i uz primjerenu njegu. Dobra tla za lijesku umjereno su vlažna, osrednje duboka, povoljne strukture, humozna i pH vrijednosti 5,0 do 8,0. Dobro podnosi karbonatne ilovače i skeletna tla. Uspješno se uz­gaja na položajima za uzgoj vinove loze.

Izbor položaja za podizanje nasada

U kontinen­talnoj RH dobri položaji za lijesku su oni s nadmorskom visinom iznad 140 m i s odgovarajućim reljefom. Iako kulturne sorte lijeske mogu rasti i na većim visinama, čak do 1 500 m nadmorske visine. Te granične nadmorske visine u našem su klimatu od 140 do 600 m.

Priprema tla za sadnju

Priprema tla za plantažu i intenzivni uzgoj lijeske obavlja se te­meljito, kao i za druge intenzivne voćne vrste. Ravnanju i dubokom oranju tla prethodi izučavanje kakvoće tla i to ponajprije njegova ke­mijskog sastava. Ako tlo nema dovoljno osnovnih hraniva (fosfora i kalija) i ako je prekiselo, ono se može popraviti dodavanjem potreb­nih količina mineralnih gnojiva preporučena od strane stručnjaka nakon obavljene kemijske analize. Po cijelom tlu poravnane površine rasipa se mine­ralno gnojivo, koje će pak dubokim oranjem (dubina oko 40 cm) biti ravnomjerno uneseno u tlo. Za jesensku sadnju lijeske duboko se oranje obavlja tijekom ljeta (ljetne vrućine i povremene kiše po­spješuju mrvljenje gruda tla), a za proljetnu se sadnju (koja nije pre­poručljiva) duboka obrada može obavljati od ljeta sve do zime ako to dopušta vlažnost tla (niske temperature, smrzavanjem i odmrzava­njem tla izazivaju njegovo rahljenje).

Izbor sadnog materijala

Saditi se smiju samo kvalitetne sadnice (prema standardu) i sorte koje se mogu međusobno oploditi. Naime, jedna sorta (makar u nasa­du bilo mnogo grmova iste sorte) ne može sama sebe oploditi, pa je po­trebna druga sorta (oprašivač). Budući da lijeska cvate zimi, oprašuje se vjetrom i vrlo dugo cvate, a radi sigurnije oplodnje u nasade se sade najmanje tri međuplodne sorte.

Izbor podloga

Zemlje vodeće u uzgoju lijeske uzga­jaju je na vlastitom korijenu i podižu takve nasade.

Izbor sorata

Za područje kontinentalne Hrvatske preporučuje se provjerena kombinacija sorata: Istarska duguljasta, Rimska i Haleška lijeska jer su one otpornije na niske temperature od nekih, objektivno, kvali­tetnijih industrijskih sorata. Te kvalitetnije industrijske sorte Tonda gentile delle lange, Tonda gentile romana, Tonda di giffoni i dr. pre­poručuju se za primorsko područje.

Izbor uzgojnog oblika

U proizvodnji lijeske danas se primjenjuju četiri osnovna uzgojna oblika: prirodni grm i grmolika vaza (oba uzgojna oblika bez debla) te vaza i piramida (uzgojni oblici s deblom visine 30 - 70 cm). Najčešće upotrebljivani uzgojni oblik je grmolika vaza. Oblikuje se najčešće u prvim godinama, s četiri osnovne primarne grane na kojima se oblikuju sekundarne skeletne grane oko 50 cm jedna od druge. Time su zadovoljeni prirodni uvjeti rasta, oblikovanja i pom­lađivanja grma, te diferenciranja rodnih pupova, uz najpovoljniju osvijetljenost unutrašnjosti i oboda grma.

Vrijeme i tehnika sadnje

Bez obzira koje se sorte odaberu, uvijek treba biti paran broj redova jedne sorte, posebno ako se kombiniraju sorte čiji plodovi dozrijevaju u različito vrijeme. Razmak sadnje treba uskladiti s više čimbenika - tlom, bujnošću sorte, osobinama stabla, konfiguracijom terena. Stablašice se uzgajaju na manjem razmaku (obično 4 x 3 m). Na nagnutim terenima razmak je manji. Kod sadnje treba paziti da se ne posadi preduboko jer tako posađena sadnica ne raste i do tri godine.

Održavanje nasada

Tijekom uzgoja lijeske obavlja se međuredna obrada tla, okopavanje sadnica prve i druge godine uzgoja te primjena zemljišnih herbicida. Poslije šeste godine, u područjima u kojima ima dovoljno kiše u ljetnim mjesecima, npr. u sjeveroza­padnoj RH, preporučje se formiranje nisko košene tratine u međurednim prostorima, redovito malčiranje tratine i odgovarajuća gnojidba. Od mjera njege vrlo je važna rezidba kojom se direktno utječe na oblik i produkivnost. Bolje osvjetljene grančice lijeske donose dva do tri puta veći rod od onih u sjeni.

Gnojidba

Ako je poslije kemijske analize tla obavljena meliorativna gnojidba tla, pa je tlo najpovoljnije opskrbljeno fo­sforom i kalijem, prve četiri godine lijeska se gnoji samo dušikom i to u rano proljeće prije vegetacije, oko grmova (nešto šire od oboda krošnje) s 0,5 kg prve godine, 0,6 kg druge godine, 0,8 kg treće godine i 1 kg mineralnoga gnojiva KAN 27 % četvrte godine. Od četvrte do osme godine nasad lijeske gnoji se mine­ralnim kompleksnim NPK gnojivima i KAN-om po cijeloj površini nasada. Kompleksni NPK rasipa se tijekom jeseni. Takvom gnojidbom trebalo bi dodati oko 20 kg/ha fosfora i 150 kg kalija/ha. U proljeće se po cijeloj površini voćnjaka rasipa oko 100 kg dušika odnosno 350 kg/ha KAN-a. Od osme godine i dalje lijeska se gnoji po istom načelu kao poslije četvrte godine, s tim da se za 35 % povećavaju količine pojedinih hraniva.

Berba

Berba lješnjaka obavlja se od kraja srpnja do početka listopada, ovisno od osobina sorte i područja uzgoja. Plodovi su zreli kada promjene boju i kada lako ispadaju iz omotača. Sasvim zreli plodovi su žutosmeđe boje. Prerano obrani plodovi gube na kvaliteti, a jezgre su smežurane i žilave. U nekim slučajevima berba može biti otežana jer ne dozrijevaju svi plodovi istovremeno te se kod nekih sorata plodovi teško oslobađaju iz omotača. Prilikom berbe plodovi imaju oko 30 - 35 % vode, pa se suše na temperaturi do 40 °C dok se postotak vode ne spusti do uobičajenih 10 %.